Autor: Dr. Khaled Aly Nour BDS, MSc, PhD, Egipat
Prije razvoja staklo-hibrida, komercijalno poznatih kao EQUIA Forte/EQUIA Forte HT (GC), staklenoionomerni cementi bili su jedini restaurativni materijal u dentalnoj medicini, čija su se mehanička i optička svojstva stalno poboljšavala1. Ova vrsta izvrsnih restaurativnih materijala ima niz jedinstvenih svojstava, koja nisu dostupna niti u jednom drugom restaurativnom materijalu i čine ih pametnim rješenjem za veliki broj kliničkih slučajeva u kojima restauracija iz drugog materijala ne bi bila uspješna.
Oni su jedini materijali koji se mogu vezati za zubna tkiva zahvaćena karijesom slično kao i za zdrava zubna tkiva2,3, što ih čini najboljom restaurativnom opcijom za pečaćenje spojeva s demineraliziranom i karijesom zahvaćenom caklinom ili dentinom. Mogu se nanijeti bulk-tehnikom u jednom sloju, bez izazivanja destruktivnih sila kontrahiranja uslijed kojih pečaćenje ili potkopana caklina mogu puknuti4-7. Stoga predstavljaju pametno konzervativno rješenje u brojnim slučajevima s uznapredovalim karijesom u kojima će pribjegavanje indirektnim nadomjescima biti neizbježno ako se ukloni oslabljena caklina. Također posjeduju antikarijesni učinak koji je koristan u slučajevima s visokim rizikom od karijesa8,9 i u pečaćenju pukotina i defekata sklonih karijesu u slučajevima kada bi njihovo odstranjivanje zakompliciralo dizajn kaviteta10. Staklo-hibridi i staklenoionomeri jedini su restaurativni materijali koji ne štete pulpi i kojima se može postići restauracija i zaštita pulpe u jednom jednostavnom koraku, pa se preporučaju u slučajevima s oštećenom i ugroženom pulpom11. Budući da su to jedini materijali koji se nanose u jednom sloju, samoprianjajući su i nije im potreban postupak spajanja, njihovo je nanošenje najbrži postupak u dentalnoj medicini12,13. Dovoljno brz da se može provesti pod izolacijom vaterolama za manje od dvije minute, što ih opet čini najboljim rješenjem za primjenu u gerijatrijskoj i pedijatrijskoj dentalnoj medicini, kao i u slučajevima kada je primjena koferdama otežana ili ometajuća14.
Staklenoionomeri i staklo-hibridi se ne otapaju u oralnim tekućinama15. Međutim, kod ozbiljnih problema s karijesom gdje lokalni pH padne ispod 5,5, kao i u slučajevima prijeteće demineralizacije zuba16, njihova površina djeluje kao anoda za podizanje pH vrijednosti i otpuštanje Ca2+, PO4- i F– iona, koji sprječavaju demineralizaciju i stimuliraju remineralizaciju8,17.
Pojavom tehnologije staklo-hibrida, primjena je proširena na područja pod naprezanjem, kao što su spojeni i složeni kaviteti. Ova nova tehnologija omogućila je korištenje svih prednosti ovog sjajnog restaurativnog materijala u području stražnjih zubi1,18,19.
Jedina dva alata u rukama kliničara kojima se može poboljšati uspješnost terapije su kao prvo promišljen odabir najprikladnije vrste terapije i kao drugo, sposobnost manipulacije restaurativnim materijalima koji se koriste na način da se maksimiziraju njihove prednosti i minimiziraju njihovi nedostaci. Ovdje se raspravlja o kliničkim situacijama u kojima se staklo-hibrid nudi kao najbolji izbor s obzirom na trenutačno dostupna saznanja iz literature. Izbor se temelji na dokazanim prednostima u odnosu na utrošak vremena, truda i poštedu zubnog tkiva.
1. Pečaćenje rubnih pukotina (Slika 1)
U slučajevima kada bi otklanjanje rubnih pukotina u velikoj mjeri kompliciralo ispun kaviteta, pečaćenje pukotina je bolja opcija. Može se koristiti kariostatski EQUIA Forte HT sa svojstvom “samopečaćenja”, bez potrebe za proširenjem kaviteta za otklanjanje pukotine. Zbog kratkog vrijema izolacije potrebnog za nanošenje EQUIA Forte HT nije potrebno koristiti koferdam. Nisko naprezanje uslijed kontrahiranja neće djelovati štetno na slabe kvržice, a svojstvo visoke čvrstoće materijala održat će integritet zuba sve dok pasivna erupcija ne završi da se može izaditi konačna restauracija.
-
-
Sl.1a
-
-
Sl. 1b
Sl. 1a: Drugi donji kutnjak 56-ogodišnje žene nakon uklanjanja amalgama. Preostale stijenke zuba bile su tanke s pukotinom u distalnoj stijenci i distalnom operkulumu, uslijed čega je restauracija distalne stijenke bila gotovo nemoguća ako se stijenka ukloni.
Sl. 1b:Zub je restauriran materijalom EQUIA Forte HT.
*Slučaj dr. Amra El-Deeba.
2. Prisustvo strukturno integrirane, no potkopane cakline (Slika 2)
U nekim je slučajevima kavitet obrubljen potkopanom, no strukturno zdravom caklinom. Stvrdnjavanje staklo-hibrida bez naprezanja omogućuje restauraciju takvih kaviteta bez ugrožavanja ili pucanja potkopane cakline. Takva caklina može dobro opstati pod normalnim žvačnim i funkcijskim silama te može odgovarajuće retinirati direktnu restauraciju. Materijal sa snažnim kontrahiranjem, kao što je akrilatni kompozit, rezultirao bi konačnim pucanjem takve cakline. Odstraniti potkopanu caklinu kako bi se zadovoljili zahtjevi za nanošenje akrilatnog kompozita može biti izazovna situacija bez retencije, u kojoj bi također bilo vrlo teško izraditi direktnu restauraciju.
-
-
Sl. 2a.
-
-
Sl. 2b.
-
-
Sl. 2c.
-
-
Sl. 2d
Sl. 2a: Okluzalni kavitet na prvom donjem kutnjaku nastao kao posljedica velike karijesne lezije. Bukalne, lingvalne i mezijalne stijenke su potkopane, no strukturno su kontinuirane.
Sl. 2b: Odstranjenje potkopane cakline dovelo je do složenog kaviteta bez retencije, koji se ne može direktno restaurirati.
Sl. 2c: Ista situacija, u kojoj je međutim, potkopana caklina sačuvana.
Sl. 2d: Zub restauriran kompozitom EQUIA Forte HT.
* Slučajevi dr. Khaleda Adela i dr. Mone Galal.
3. Djelomično uklanjanje karijesa (Slika 3)
Ako postoji aproksimacija pulpe, karijes se može djelomično ukloniti kako bi se izbjeglo oštećenje pulpe. Restaurativni materijal je stoga potreban za vlaženje i pečaćenje dentina zahvaćenog karijesom, što se ne može postići restaurativnim materijalima na bazi akrilata. Pomoću EQUIA Forte HT, dentin zahvaćen karijesom može se navlažiti, pečatiti i vezati se na sličan način kao i za zdravi dentin. Ovo je važno znati, kako bi se omogućio proces popravka i pokazalo da EQUIA Forte HT može poboljšati remineralizaciju do dubine od 1,5 mm demineraliziranog dentina.
Sl.3a: Gornji prvi kutnjak s kojeg je karijes djelomično uklonjen.
Sl.3b: Kavitet restauriran kompozitom EQUIA Forte HT.
Sl.3c: Izgled na kontroli nakon 3 godine.
*Slučaj dr. Mone Galal.
4. Prisutnost početnog kontaktnog karijesa na susjednoj aproksimalnojpovršini zuba (Slika 4)
Uvijek kada aproksimalnu restauraciju treba staviti u dodir s početnom karijesnom lezijom. Postavljanje EQUIA Forte HT materijala da bude restauracija koja je u dodiru s početnom lezijom spriječilo bi napredovanje karijesa i pomoglo u remineralizaciji te nekavitirane lezije. Zub s inicijalnom lezijom na taj je način spašen od restauracije i konvencionalne preparacije kaviteta.
-
-
Sl. 4a.
-
-
Sl. 4b.
Sl. 4a: Donji prvi kutnjak s karijesnom lezijom na mezijalnoj površini koja zahtijeva preparaciju kaviteta. Susjedni drugi pretkutnjak imao je karijesnu leziju cakline na distalnoj površini na kojoj nije bila vidljiva kavitacija
Sl.4b: Rendgenska snimka dobrog spoja cakline i dentina.
* Slučaj dr. Khaleda Adela.
5. Prisutnost demineralizirane cakline na rubovima kaviteta (Slika 5)
U nekim slučajevima rub kaviteta uključuje demineraliziranu caklinu, čije bi uklanjanje značajno zakompliciralo slučaj. EQUIA Forte HT može se spojiti za oslabljenu caklinu bez da je ošteti, održava rubove dobro zapečaćenima te pomaže i u remineralizaciji cakline. Ako se akrilatni kompozit postavi u takav kavitet, njegovo polimerizacijsko kontrahiranje slomilo bi tako slabu caklinu i rezultiralo mikropropuštanjem s posljedičnom diskoloracijom i rekurentnim karijesom.
-
-
Sl. 5a.
-
-
Sl. 5b
Sl. 5a: Donji trajni kutnjak s cervikalnom demineralizacijom po opsegu i jednostavnim kavitetom klase II na mezijalnoj površini kod 11-ogodišnjeg djeteta.
Sl. 5b: Kavitet je restauriran kompozitom EQUIA Forte HT.
*Slučaj dr. Amra El-Deeba.
6. Aproksimacija gingive i/ili pulpe (Slika 6)
U slučajevima velikih karijesnih lezija sa subgingivnim proširenjima ili aproksimacijom pulpe, staklo-hibridi su odličan izbor. EQUIA Forte HT ne sadrži nagrizajuće kemikalije niti ostatke nadražujućih sastojaka koji mogu kemijski oštetiti pulpu. Stvrdnjavanje nije popraćeno akumulacijom topline koja može povisiti temperaturu pulpe, niti kontrakcijskim naprezanjem uslijed kojeg može puknuti tanki dentinski most. Dobra sposobnost pečaćenja pruža idealno okruženje za zacjeljivanje narušene pulpe, daleko od bakterija i oralnih nadražaja. Gingiva dobro podnosi EQUIU Forte HT, osobito ako se postavi na matricu i nakon nanošenja nano-sloja.
Tolerancija na vlagu i kratko vrijeme izolacije potrebno za nanošenje materijala EQUIA Forte HT može se lako postići korištenjem vaterola i retrakcijskog konca. Stoga nije potrebno koristiti koferdam.
Sl. 6: Pacijentica u dobi od 38 godina žalila se na estetski problem zbog karijesne lezije na bukalnoj površini donjeg prvog pretkutnjaka.
Sl.6a: Izgled prije terapije
Sl. 6b: Nakon preparacije kaviteta. Lezija se proširila apikalno do gingivnog sulkusa i pulpe dok sjena pulpe nije bila očita, no bez utvrđene izloženosti pulpe.
Sl. 6c: Izgled nakon restauracije kompozitom EQUIA Forte HT.
*Slučaj dr. Amra El-Deeba.
7. Postoperativno odstranjivanje viška materijala koji se ne može izbjeći (Slika 7)
Kada nije moguće izbjeći ispun ispod razine gingive, važno je odstraniti višak materijala. Višak materijala EQUIA Forte HT, za razliku od akrilatnih kompozita, može se lako odrezati skalpelom ili aproksimalnim nožićem.
-
-
Sl. 7a.
-
-
Sl. 7b.
Sl. 7a: Izolirani gornji drugi kutnjak s dubokim okluzalno-distalnim kavitetom koji seže do konkavnog područja furkacije korijena. Izolacijom koferdamom nije se moglo postići dobro pečaćenje dulje od 3 minute te se niti jedna matrica nije mogla prilagoditi bez rubova i hermetički zapečatiti razina gingive.
Sl. 7b: Zub restauriran kompozitom EQUIA Forte HT.
* Slučaj dr. Khaleda Adela.
8. Stariji pacijenti i pacijenti s temporomandibularnim poremećajima (Slika 8)
Stariji pacijenti i pacijenti s temporomandibularnim poremećajima često ne mogu izdržati duge zahvate ili dugotrajne postupke izolacije držeći stalno usta otvorena. Budući da je samoadhezivni materijal koji se nanosi bulk-tehnikom u jednom sloju i brzo se stvrdnjava te mu je potrebno samo 3,5 minuta vremena izolacije od miješanja do stvrdnjavanja, EQUIA Forte HT je dobra opcija za njih. Kratko vrijeme izolacije potrebno za nanošenje EQUIA Forte HT može se postići korištenjem vaterola te ne zahtijeva korištenje koferdama i stezaljki. Ako se koristi EQUIA Forte HT, preparacija kaviteta nije zahtjevna i stoga je ukupno trajanje postupka minimalno.
-
-
Sl. 8a.
-
-
Sl. 8b.
Sl. 8a: Mezijalno-okluzalno-distalni kavitet u gornjem drugom pretkutnjaku 71-godišnje žene. Bukalna kvržica je potkopana, no nije uključena u centralnu okluziju.
Sl. 8b: Pacijentica je tražila brzi postupak, što nije bio problem s EQUIA Forte HT.
*Slučaj dr. Khaleda Adela.
9. Konzervativni kaviteti s kavitetima s ograničenim pristupom (Slika 9)
U ovom je slučaj aproksimalna lezija preparirana kroz ograničeni pristup iz složenog kaviteta na susjednoj aproksimalnoj površini susjednog zuba. Preparirani jednostavni kavitet nije imao direktan pristup koji bi omogućio detaljni pregled okluzalnih i aksijalnih stijenki, pa se ne može odbaciti mogućnost da je ostalo dentina zahvaćenog karijesom. Stoga bi bila velika prednost koristiti antikariogeni materijal za restauraciju takvog kaviteta. Ograničeni pristup mogao bi ograničiti i mogućnost osiguravanja odgovarajućeg prolaza svjetlosti potrebnog za pravilnu polimerizaciju restauracije iz akrilatnog kompozita. EQUIA Forte HT se može jednostavno postaviti bez sredstava za spajanje, ima i svojstva antikariogenosti, autopolimerizacije i dobre otpornosti na trošenje, što omogućuje stabilni dodir.
-
-
Sl. 9a.
-
-
Sl. 9b.
Sl. 9a: Niži drugi kutnjak s mezijalnom karijesnom lezijom kojoj se pristupilo kroz distalni kavitet na prvom trajnom kutnjaku.
Sl. 9b: Jednostavan kavitet klase II je prepariran i restauriran kompozitom EQUIA Forte HT.
*Slučaj dr. Khaleda Adela.
Literatura:
Ilie N. (2018). Maturation of restorative glass ionomers with simplified application procedure. Journal of dentistry, 79, 46–52. https://doi.org/10.1016/j.jdent.2018.09.008
Ngo, H. C., Mount, G., Mc Intyre, J., Tuisuva, J., & Von Doussa, R. J. (2006). Chemical exchange between glass-ionomer restorations and residual carious dentine in permanent molars: an in vivo study. Journal of dentistry, 34(8), 608–613. https://doi.org/10.1016/j.jdent.2005.12.012
Ana Flávia Bissoto Calvo, Fabiana Bucholdz Teixeira Alves, Tathiane Larissa Lenzi, Tamara Kerber Tedesco, Alessandra Reis, Alessandro Dourado Loguercio, Daniela Prócida Raggio. Glass ionomer cements bond stability in caries-affected primary dentine. International Journal of Adhesion & Adhesives 48 (2014) 183–187
Francisconi, L. F., Scaffa, P. M., de Barros, V. R., Coutinho, M., & Francisconi, P. A. (2009). Glass ionomer cements and their role in the restoration of non-carious cervical lesions. Journal of applied oral science : revista FOB, 17(5), 364–369. https://doi.org/10.1590/s1678-77572009000500003
Kim, Y. G., & Hirano, S. (1999). Setting shrinkage and hygroscopic expansion of resin-modified glass-ionomer in experimental cylindrical cavities. Dental materials journal, 18(1), 63–75. https://doi.org/10.4012/dmj.18.63
Cheetham, J. J., Palamara, J. E., Tyas, M. J., & Burrow, M. F. (2014). A comparison of resin-modified glass-ionomer and resin composite polymerisation shrinkage stress in a wet environment. Journal of the mechanical behavior of biomedical materials, 29, 33–41. https://doi.org/10.1016/j.jmbbm.2013.07.003
Naoum, S. J., Mutzelburg, P. R., Shumack, T. G., Thode, D., Martin, F. E., & Ellakwa, A. E. (2015). Reducing composite restoration polymerization shrinkage stress through resin modified glass-ionomer based adhesives. Australian dental journal, 60(4), 490–496. https://doi.org/10.1111/adj.12265
Perera, D., Yu, S., Zeng, H., Meyers, I. A., & Walsh, L. J. (2020). Acid Resistance of Glass Ionomer Cement Restorative Materials. Bioengineering (Basel, Switzerland), 7(4), 150. https://doi.org/10.3390/bioengineering7040150
Tiwari, S., Kenchappa, M., Bhayya, D., Gupta, S., Saxena, S., Satyarth, S., Singh, A., & Gupta, M. (2016). Antibacterial Activity and Fluoride Release of Glass-Ionomer Cement, Compomer and Zirconia Reinforced Glass-Ionomer Cement. Journal of clinical and diagnostic research : JCDR, 10(4), ZC90–ZC93. https://doi.org/10.7860/JCDR/2016/16282.7676
Hafshejani, T. M., Zamanian, A., Venugopal, J. R., Rezvani, Z., Sefat, F., Saeb, M. R., Vahabi, H., Zarrintaj, P., & Mozafari, M. (2017). Antibacterial glass-ionomer cement restorative materials: A critical review on the current status of extended release formulations. Journal of controlled release : official journal of the Controlled Release Society, 262, 317–328. https://doi.org/10.1016/j.jconrel.2017.07.041
Cosgun, A., Bolgul, B., & Duran, N. (2019). In vitroinvestigation of antimicrobial effects, nanohardness, and cytotoxicity of different glass ionomer restorative materials in dentistry. Nigerian journal of clinical practice, 22(3), 422–431. https://doi.org/10.4103/njcp.njcp_429_18
Hoshika, S., De Munck, J., Sano, H., Sidhu, S. K., & Van Meerbeek, B. (2015). Effect of Conditioning and Aging on the Bond Strength and Interfacial Morphology of Glass-ionomer Cement Bonded to Dentine. The journal of adhesive dentistry, 17(2), 141–146. https://doi.org/10.3290/j.jad.a33994
Hoshika, S., Ting, S., Ahmed, Z., Chen, F., Toida, Y., Sakaguchi, N., Van Meerbeek, B., Sano, H., & Sidhu, S. K. (2021). Effect of conditioning and 1 year aging on the bond strength and interfacial morphology of glass-ionomer cement bonded to dentine. Dental materials : official publication of the Academy of Dental Materials, 37(1), 106–112. https://doi.org/10.1016/j.dental.2020.10.016
Hatirli, H., Yasa, B., & Çelik, E. U. (2021). Clinical performance of high-viscosity glass ionomer and resin composite on minimally invasive occlusal restorations performed without rubber-dam isolation: a two-year randomised split-mouth study. Clinical oral investigations, 25(9), 5493–5503. https://doi.org/10.1007/s00784-021-03857-0
Jhamak Nourmohammadi, Reza Salarian, Mehran Solati-Hashjin, Fatollah Moztarzadeh. Dissolution behavior and fluoride release from new glass composition used in glass ionomer cements. Ceramics International 33 (2007) 557–561
Schlafer, S., Bornmann, T., Paris, S., & Göstemeyer, G. (2021). The impact of glass ionomer cement and composite resin on microscale pH in cariogenic biofilms and demineralization of dental tissues. Dental materials : official publication of the Academy of Dental Materials, 37(10), 1576–1583. https://doi.org/10.1016/j.dental.2021.08.007
Featherstone, J. D., Glena, R., Shariati, M., & Shields, C. P. (1990). Dependence of in vitro demineralization of apatite and remineralization of dental enamel on fluoride concentration. Journal of dental research, 69 Spec No, 620–636. https://doi.org/10.1177/00220345900690S121
Gurgan, S., Kutuk, Z. B., Yalcin Cakir, F., & Ergin, E. (2020). A randomized controlled 10 years follow up of a glass ionomer restorative material in class I and class II cavities. Journal of dentistry, 94, 103175. https://doi.org/10.1016/j.jdent.2019.07.013
Miletić, I., Baraba, A., Basso, M., Pulcini, M. G., Marković, D., Perić, T., Ozkaya, C. A., & Turkun, L. S. (2020). Clinical Performance of a Glass-Hybrid System Compared with a Resin Composite in the Posterior Region: Results of a 2-year Multicenter Study. The journal of adhesive dentistry, 22(3), 235–247. https://doi.org/10.3290/j.jad.a44547
“Prvi puta objavljeno u GC get connected July-December 2022 – https://www.gceurope.com/news/newsletter/”