Poveznica hrane i ljudskih emocija
Moderno doba puno je stresnih situacija i upravo je pravilan način prehrane, ali i fizička aktivnost bitna za očuvanje zdravlja pojedinca. Unazad nekoliko godina u područje nutricionizma integrirala se mlada znanost o prehrani, neuronutricionizam, a koja povezuje hranu i emocije.
Hrana koja se unosi u organizam ima svoju ulogu (energetsku, gradivnu, enzimatsko-biokemijsku i imuno-obrambenu), ali i svoj kemijski sastav koji se iskazuje nutrijentima. Ako su nutrijenti pravilno odabrani i uneseni u odgovarajućim količinama, automatizmom se osigurava dobro, zdravo stanje tijela, ali i zdravlje mozga te se poboljšavaju kognitivne sposobnosti.
Prehrana prema ljudskim emocijama
U svakoj ljudskoj emociji postoje neke smjernice u prehrani koje bi trebale olakšati stanje organizma, uz pretpostavku da se u tom stanju organizam ne bi smio nalaziti dulje razdoblje. Ako se ipak to razdoblje produlji, čovjek bi trebao potražiti pomoć stručnog tima koji se sastoji od nutricionista, kineziologa, ali i psihologa. Dakle, svaka emocija, osim prehrambenih smjernica, uključuje i odgovarajuću fizičku aktivnost.
U emociji ljutnje organizam ima u suvišku hormon noradrenalin pa se prehranom na bazi mlijeka i mliječnih proizvoda (kefir, jogurt, sir) utječe na “gašenje” negativne emocije ljutnje. U mozgu se, naime, ovim namirnicama potpomaže sinteza inhibicijskih tvari koje imaju djelovanje u kočenju moždanih aktivnosti, što dovodi do smirenja.
Emocije su kemijske reakcije u mozgu koje se fizički manifestiraju na licu, a nerijetko uzrokuju fizičke reakcije na tijelu . U nastanku emocija primarni su neurotransmiteri koji prenose živčane impulse između neurona. Neuroni sačinjavaju živčana vlakna koja dalje čine živce kroz koje se duž aksona širi živčani impuls i tako se preko osjetila osjećaju podražaji koji stvaraju emociju. Laičkim jezikom, to su različita raspoloženja čovjeka. Suvremena psihologija dijeli ljudske emocije na sreću, tugu, ljutnju i tjeskobu.
Kad je čovjek ljutit i mozak je prepun noradrenalina, može se osjetiti da je tijelo „prepuno negativne energije“ koja se pretače u snagu bijesa. Upravo se u tom stanju odabire ona aktivnost koja će potrošiti nagomilanu negativnu energiju, kao primjerice vježbanje u teretani s težim utezima, teži žustri uspon na planinu, vožnja biciklom uzbrdo, hodanje stepenicama na viši kat, itd. Cilj je brzo se umoriti, potrošiti i isprazniti negativnu emociju ljutnje kako ona ne bi prešla u stres i postala autodestruktivna. Ako se negativnost ne izbaci, ona će djelovati štetno na sam organizam u kojem je nastala. Posljedična upala mišića koja slijedi kod nepripremljenog organizma na teže i žustre tjelesne napore mnogo je manja i bezopasnija posljedica nego bolesti koje su vezane uz dugotrajan i neprestani stres u organizmu.
Upravo je ovaj način vježbanja preporučen i u stanjima tjeskobe ili bezvoljnosti. Prehrana koja se tu preporučuje jest riba i meso. Ovdje treba dati prednost bijelom mesu kao što je puretina i piletina, a dobar izbor su i janjetina i teletina jer ove namirnice, osim što umanjuju tjeskobu, imaju osobinu podizanja raspoloženje. Na vrhu potencijala za otklanjanje bezvoljnosti je riba jer ona uz učinak na vraćanje pozitivnih emocija ima i djelovanje na očuvanje protočnosti krvnih žila mozga zahvaljujući moćnim omega-3-masnim kiselinama.
Za osjećaj tuge preporučuje se hrana koja može potaknuti nastanak serotonina u mozgu, a to su žitarice, masnoće i slatkiši. One se mogu nazvati i “tugofilne” namirnice jer se za njima poseže u stanjima tuge, često i instinktivno, a pritom osoba nije ni svjesna da svoje tužno raspoloženje „liječi“ uzimanjem slatkiša. Budući da su slatkiši i masnoće koncentrirane visokoenergetske namirnice, treba ih uzimati u malim količinama. Može se reći da im treba dati „začinski“ način upotrebe jer one u malim količinama daju sreću životu. Na prvo mjesto treba ipak staviti žitarice i proizvode od cjelovita zrna jer će ovakve namirnice duže osiguravati sitost organizma, dok će konzumacija koncentriranih ugljikohidrata kao što su slatkiši i kolači isto dovesti do pozitivnih osjećaja, ali će taj osjećaj biti kratkotrajan zbog prisutnosti jednostavnih šećera. Upravo je to razlog da čovjek dođe u napast i uzme novi kolač, čime se vrlo lagano izgubi kontrola nad kalorijskim unosom, što će rezultirati debljanjem, ali i mogućnošću dobivanja nekih drugih bolesti modernog doba.
Aktivnost u emociji tuge zahtijeva aerobne vježbe koje pune tijelo i mozak kisikom. Istodobno, ugljikohidrati u organizmu bolje sagorijevaju, daju čišću energiju bez nusprodukata kao što je npr.kiselina u mišićima. Od osjećaja tuge na putu prema sreći mogu sasvim sigurno biti vodilje upravo vježbe na svježem zraku i još bolje – u društvu dragih ljudi, jer se tada stvara i pozitivan efekt sinergije psihoterapije i empatije drugih osoba.
Ono čemu čovjek najviše teži jesu zdravlje i sreća. U najpoželjnijem osjećaju treba jesti najzdravije namirnice, usredotočiti se na načela pravilne prehrane (ničega previše, ničega premalo!), kombinirati sve skupine namirnica. U osjećaju sreće slobodno se mogu povećati unosi voća i povrća, tj. namirnica biljnog porijekla, a koje će zbog svojih fitokemikalija pozitivno utjecati na opće stanje čovjeka. Naravno, niti ovo stanje ne prolazi bez tjelovježbe, a koju će osoba odabrati – izbor je na pojedincu.
prof. savjetnik Anita Car
dipl. ing. preh. teh., nutricionist
