Uvod

Ovisno o vremenu implantacije, ugradnja implantata se dijeli po klasifikaciji koju su objavili 2009. godine D. Buser i S. Chen na: tip 1 – imedijatnu ugradnju, odmah nakon ekstrakcije zuba, tip 2 – ranu ugradnju, nakon četiri do osam tjedana zarastanja mekog tkiva, tip 3c – ranu odloženu ugradnju nakon 12 do 16 tjedana parcijalnog koštanog zarastanja i tip 4 – kasna ugradnja implantata nakon potpunog koštanog zarastanja nakon šest mjeseci.

U slučaju imedijatne ugradnje po tipu 1 ovisno o debljini preostale bukalne lamele nakon ekstrakcije, kao i mekog tkiva, neophodne su minimalne ili opsežne augmentacijske procedure kada je to moguće. Ako je debljina bukalne lamele manja ili jednaka jednom milimetru, očekivani vertikalni gubitak bukalne lamele je 3,5 puta veći od resorpcije bukalne lamele koja je debljine najmanje dva milimetra.

Pozicija implantata kod imedijatne ugradnje nakon ekstrakcije mora biti četiri do četiri i pol milimetra udaljena od preostale bukalne lamele (u poziciji cinguluma), a debljina mekog tkiva dva milimetra (H. L. Wang).

Nakon ekstrakcije gingivni zenit ekstrakcijske alveole bi trebao biti u razini ili jedan do dva milimetra ispod razine gingivnih zenita susjednih zubi. U slučaju da je dva milimetra iznad razine susjednih zubi, preporuka je da se radi rana ugradnja po tipu 2 prema klasifikaciji.

PRVI SLUČAJ

Po tipu 1 po klasifikaciji – nakon atraumatske ekstrakcije dvaju središnjih sjekutića odlučili smo se za imedijatnu ugradnju implantata (Zimmer TSV) u poziciju cinguluma preostalih alveola, bez odizanja mukoperiostalnog režnja jer su postojali zadovoljavajući položaj marginalne gingive nakon ekstrakcije i očuvana bukalna lamela, što se vidi na   ( Slike 1.-4.) 

Nakon ugradnje implantata prostor između implantata i bukalne lamele popunjen je nadomjesnom kosti (Xenograft Zimmer CopiOs i i-PRF+a-PRF membrana). Nakon toga pristupilo se izradi kompozitnih privremenih krunica radi očuvanja izlaznog profila. To je zahtijevalo više posjeta pacijenta dok nije dobiven zadovoljavajući rezultat. ( Slike 5. – 12.)

Nakon tri mjeseca pristupilo se izradi definitivnih vijkom retiniranih krunica. ( Slike 13.- 15.) 

Ovom slučaju daje na težini činjenica da je meziodistalni razmak između dva zuba za ugradnju implantata bio svega 13 do 14 milimetara i da bi svako odstupanje od idealne pozicije implantata dovelo do neuspjeha. Također, jako rijetko se u kliničkoj praksi sreće nedostatak dvaju središnjih sjekutića i kod protetske rehabilitacije ovakvih pacijenata treba imati na umu daljnje srastanje maksile po simfizi, što bi u blok konstrukciji moglo dovesti do resorpcije, a kod pojedinačnih krunica do pomicanja njihove pozicije. Mi smo se odlučili za pojedinačne krunice jer je svakako lakše zamijeniti protetski rad nego nadoknaditi resorpciju kosti.

Pri ugradnji je primijenjena ,,free hand’’ metoda, a preporuka je svakako da se upotrijebi kirurška otvorena michiganska udlaga (H. L. Wang).

Rasprava

Implantirati ili odložiti implantaciju nakon ekstrakcije je stalna dilema ne samo u estetskoj zoni, nego i u posteriornim regijama. Brojne studije dokazale su da imedijatnom ili ranom ugradnjom sprječavamo maksimalnu resorpciju kosti koja je neminovna nakon vađenja zuba. Ligamentarna kost  velikim se dijelom resorbira i nakon imedijatne ugradnje, ali s pomoću simultane koštane i mekotkivne augmentacije dobivamo zadovoljavajući volumen koštanog i mekog tkiva, a položajem implantata više palatinalno u odnosu na zub dobivamo i konverziju biotipa.

Zaključak

Imedijatna ugradnja i imedijatna privremena ugradnja kad za to postoje uvjeti daju najbolje rezultate u očuvanja oblika izlaznog profila u estetskoj zoni. Jednofaznom kirurgijom sa simultanom augmentacijom moguće je zadržati u većoj mjeri volumen kosti i učiniti konverziju biotipa mekog tkiva. Pozicijom cinguluma implantata u razmaku od 13 mm moguće je postići dovoljan razmak za papilu između dva implantata najmanje 3 mm, po 1,5 mm od zuba i promjerom implantata 3,7 mm nemamo prostora za grešku, zato savjetujemo neku od otvorenih kirurških udlaga (michiganska udlaga, H. L. Wang)

Na opisanim slučaju surađivali su: implantacija dr. Miljus, oblikovanje izlaznog profila dr. Aleksandar Lazarević, izrada definitivnih krunica dr. Milena Kopanja, dentalna tehnika Aleksandra Tomašević.

Autor: dr. Dušan Miljuš; Email: miljus7@gmail.com

Cijeli članak objavljen u časopisu Dental Tribune 3-2023.