Osnovni protokoli za uspješnu ugradnju implantata u estetskoj zoni

Ovisno o težini defekta nastalog ekstrakcijom zubi - 3. dio.

UVOD

U nekim slučajevima nakon ekstrakcije zubi u regiji 12-22  zbog  lošeg stanja preostalog koštanog i mekog tkiva moramo pristupiti dvofaznoj ugradnji implantata i po tipu kasne ugradnje po dr. D. Buseru i dr. S. Chenu. TIP 3 – rana odgođena ugradnja implantata nakon 12 do 16 tjedana parcijalnog koštanog zarastanja.

U toku koštanog i mekotkivnog zarastanja neophodno je kondicionirati čvrsta i meka tkiva tako da možemo formirati pseudopapile u estetskoj zoni i na taj način izbjeći imitaciju gingive u keramici, što kod pacijenata s višom linijom osmijeha uglavnom nije prihvatljivo estetsko rješenje. Zbog sagitalnog nagiba implantata, njihove apikalnije pozicije i potrebe za izradom nadomjeska pričvršćenog vijkom multi-unit abutmenti su optimalno rešenje za takav mini hibridni rad u estetskoj zoni.

SLUČAJ 1.

Po Tipu 3 kvalifikacije, kod pacijenta je provedena rana odgođena ugradnja implantata nakon vađenja oba centralna i jednog preostalog lateralnog sjekutića. Nakon tri mjeseca pristupljeno je ugradnji implantata na pozicijama zubi 12 i 22, zbog velikog defekta i nepovoljnih uvjeta za ugradnju implantata nije bilo moguće odlučiti se za pozicije zubi 11 i 21. Nakon ugradnje implantata Zimmer TSV 3,7 x 10 i konturnog augmentiranja operativnog polja, pacijentu je predan privremeni most od PMMA plastike, dizajniran tako da već formira mekotkivne izlazne profile budućeg definitivnog rada. Nakon četiri mjeseca pristupljeno je otvaranju implantata i postavljanju multi-unit abutmenta, kao i prenašanju privremenog rada od PMMA plastike na definitivni rad nošen na implantatima, vijkom retiniran na multi-unit abutmentima.

Nakon tri tjedna pacijentu je predan definitivni protetski rad od cirkonij-oksidne keramike na non engaging titanijskim bazama retiniran vijkom.

Sl. 1: Ortopantomogram snimak prije ekstrakcije zubi i ugradnje implantata. Sl. 2: Izgled grebena nakon 2,5 mjeseca, nakon mekotkivnog zarastanja. Sl.3: Ortopantomogram snimak nakon ugradnje implantata i obrade koštanog i  mekotkivnog grebena. Sl. 4: Postavljeni multi – unit abatmenti i greben formiran privremenim PMMA krunama na titanijskim bazama. Sl. 5: Multi-unit abutmenti i izgled ,,pseudopapila’’ formiranih privremenim PMMA mostom. Sl. 6: Proba definitivnog keramičkog nadomjeska na multi-nit abutmentima na titanijskim cilindrima. Sl. 7: Izgled ,,pseudopapile’’ prije predaje definitivnog rada. Sl. 8. i 8.a: Izgled definitivnog nadomjeska od cirkonij-oksidne keramike na multi-unit abutmentima. Sl. 9, 9.a i 9.b:  Izgled definitivnog nadomjeska od cirkonij-oksidne keramike na multi-unit abutmentima.

SLUČAJ 2.

Po Tipu 4 – kasna ugradnja nakon potpunog koštanog zarastanja, na poziciji zuba 24, koji svakako spada u estetsku zonu, ugrađen je implantat u kost s vidljivim defektom bukalne lamele u krestalnom dijelu. Nakon ugradnje Biohorizons implantata promjera 3,8 x 10,5, radi rekonstrukcije defekta odlučeno je za modificiranu konturnu augmentaciju po dr. Buseru i Dom tehniku po profesoru Di Parmi. Odmah nakon ugradnje implantata postavljen je sulkus former i resorptivni konac PDS 2.0 monofilament  po prof. Di Parmi u regiji defekta u obliku šatora da bi se maksimalno reducirao pritisak na materijal za graft. Najbitniji preduvjet za uspješnu augmentaciju je odsustvo vlačne sile i pritiska u regiji augmenatcije. Postavljena je zamjenska kost D-bone, PRF membrana i iPRF. Šivano je monofilamentnim resorptivnim šavovima. I iako je rađeno po kasnom tipu ugradnje uspješno je dobivena mezijalna i distalna papila korištenjem sulkus formera, Dom tehnike i šivanjem single sling tehnikom monofilamentnim Nylon koncem. Definitivna krunica izrađena nakon četiri mjeseca.

Sl. 1: Izgled bukalnog defekta prije kirurške intervencije. Sl. 2: Izgled alveolarnog grebena nakon odizanja mukoperiostalnog režnja, vidljiv defekt bukalne lamele. Sl. 3: Postavljanje Biohorizons 3,8 x 10,5 implantata. Sl. 4 i 4.a: Postavljen gingiva former kao i resorptivni PDS 2.0 monofilament konac po Dom tehnici u  vidu šatora. Sl. 5: Postavljena zamjenska kost D-bone Xsenograft preko defekta, ispod PDS konca i preko konca u višku. Sl. 6: Postavljanje PRF membrane preko zamjenske  kosti. Sl. 7: Postavljanje PRF membrane oko slukus formera radi postizanja njene još bolje stabilnosti kao i ostalog augmentacijskog materijala. Sl. 8: Šivenja single sling tehnikom monofilament Naylon koncem radi kasnijeg formiranja mezijalne i distalne papile. Sl. 9: Izgled operativnog polja nakon dva tjedna.  Sl. 10: Izgled definitivne krunice i formiranih papila nakon četiri mjeseca.

ZAKLJUČAK

Kondicioniranjem mekog tkiva privremenim krunama formirane su pseudopapile tako da se ne mora upotrijebiti ružičasta keramika na hibridnom nadomjesku u estetskoj zoni. Stabilnost periimplantnog mekog tkiva svakako je mnogo bolja kada se upotrebljavaju glatki multi-unit abutmenti gdje dolazi do formiranja boljeg mekotkivnog pripoja i smanjene dubine sondiranja sulkusa. Time se postiže stabilan rezultat na duže razdoblje i kada je u pitanju potencijalna sekundarna resorpcija koštanog periimplantog tkiva.

Autor: dr. Dušan Miljuš
Objavljeno u časopisu Dental Tribune Hr. 1-2024.
Plaćeni oglas
Plaćeni oglas

Kontakt

O nama

Dental Media Grupa d.o.o. specijalizirana je marketinška agencija u dentalnoj djelatnosti s jasnom vizijom pružanja kvalitetne i potpune usluge krajem korisniku.
Od 2007. godine nosioci smo franšize vodećeg svjetskog stručnog časopisa Dental Tribune International za Hrvatsku.

Mi smo tu radi vas.

Vaša prijava nije uspješno spremljena. Molimo pokušajte ponovno.
Uspješno ste se prijavili na newsletter.

Pretplata na newsletter

Pretplati se i budi u toku s novostima i zanimljivostima iz svijeta dentalne medicine.