Osnovni protokoli za uspješnu ugradnju implantata u estetskoj zoni

Ovisno o težini defekta nastalog ekstrakcijom zubi - 3. dio.

UVOD

U nekim slučajevima nakon ekstrakcije zubi u regiji 12-22  zbog  lošeg stanja preostalog koštanog i mekog tkiva moramo pristupiti dvofaznoj ugradnji implantata i po tipu kasne ugradnje po dr. D. Buseru i dr. S. Chenu. TIP 3 – rana odgođena ugradnja implantata nakon 12 do 16 tjedana parcijalnog koštanog zarastanja.

U toku koštanog i mekotkivnog zarastanja neophodno je kondicionirati čvrsta i meka tkiva tako da možemo formirati pseudopapile u estetskoj zoni i na taj način izbjeći imitaciju gingive u keramici, što kod pacijenata s višom linijom osmijeha uglavnom nije prihvatljivo estetsko rješenje. Zbog sagitalnog nagiba implantata, njihove apikalnije pozicije i potrebe za izradom nadomjeska pričvršćenog vijkom multi-unit abutmenti su optimalno rešenje za takav mini hibridni rad u estetskoj zoni.

SLUČAJ 1.

Po Tipu 3 kvalifikacije, kod pacijenta je provedena rana odgođena ugradnja implantata nakon vađenja oba centralna i jednog preostalog lateralnog sjekutića. Nakon tri mjeseca pristupljeno je ugradnji implantata na pozicijama zubi 12 i 22, zbog velikog defekta i nepovoljnih uvjeta za ugradnju implantata nije bilo moguće odlučiti se za pozicije zubi 11 i 21. Nakon ugradnje implantata Zimmer TSV 3,7 x 10 i konturnog augmentiranja operativnog polja, pacijentu je predan privremeni most od PMMA plastike, dizajniran tako da već formira mekotkivne izlazne profile budućeg definitivnog rada. Nakon četiri mjeseca pristupljeno je otvaranju implantata i postavljanju multi-unit abutmenta, kao i prenašanju privremenog rada od PMMA plastike na definitivni rad nošen na implantatima, vijkom retiniran na multi-unit abutmentima.

Nakon tri tjedna pacijentu je predan definitivni protetski rad od cirkonij-oksidne keramike na non engaging titanijskim bazama retiniran vijkom.

Sl. 1: Ortopantomogram snimak prije ekstrakcije zubi i ugradnje implantata. Sl. 2: Izgled grebena nakon 2,5 mjeseca, nakon mekotkivnog zarastanja. Sl.3: Ortopantomogram snimak nakon ugradnje implantata i obrade koštanog i  mekotkivnog grebena. Sl. 4: Postavljeni multi – unit abatmenti i greben formiran privremenim PMMA krunama na titanijskim bazama. Sl. 5: Multi-unit abutmenti i izgled ,,pseudopapila’’ formiranih privremenim PMMA mostom. Sl. 6: Proba definitivnog keramičkog nadomjeska na multi-nit abutmentima na titanijskim cilindrima. Sl. 7: Izgled ,,pseudopapile’’ prije predaje definitivnog rada. Sl. 8. i 8.a: Izgled definitivnog nadomjeska od cirkonij-oksidne keramike na multi-unit abutmentima. Sl. 9, 9.a i 9.b:  Izgled definitivnog nadomjeska od cirkonij-oksidne keramike na multi-unit abutmentima.

SLUČAJ 2.

Po Tipu 4 – kasna ugradnja nakon potpunog koštanog zarastanja, na poziciji zuba 24, koji svakako spada u estetsku zonu, ugrađen je implantat u kost s vidljivim defektom bukalne lamele u krestalnom dijelu. Nakon ugradnje Biohorizons implantata promjera 3,8 x 10,5, radi rekonstrukcije defekta odlučeno je za modificiranu konturnu augmentaciju po dr. Buseru i Dom tehniku po profesoru Di Parmi. Odmah nakon ugradnje implantata postavljen je sulkus former i resorptivni konac PDS 2.0 monofilament  po prof. Di Parmi u regiji defekta u obliku šatora da bi se maksimalno reducirao pritisak na materijal za graft. Najbitniji preduvjet za uspješnu augmentaciju je odsustvo vlačne sile i pritiska u regiji augmenatcije. Postavljena je zamjenska kost D-bone, PRF membrana i iPRF. Šivano je monofilamentnim resorptivnim šavovima. I iako je rađeno po kasnom tipu ugradnje uspješno je dobivena mezijalna i distalna papila korištenjem sulkus formera, Dom tehnike i šivanjem single sling tehnikom monofilamentnim Nylon koncem. Definitivna krunica izrađena nakon četiri mjeseca.

Sl. 1: Izgled bukalnog defekta prije kirurške intervencije. Sl. 2: Izgled alveolarnog grebena nakon odizanja mukoperiostalnog režnja, vidljiv defekt bukalne lamele. Sl. 3: Postavljanje Biohorizons 3,8 x 10,5 implantata. Sl. 4 i 4.a: Postavljen gingiva former kao i resorptivni PDS 2.0 monofilament konac po Dom tehnici u  vidu šatora. Sl. 5: Postavljena zamjenska kost D-bone Xsenograft preko defekta, ispod PDS konca i preko konca u višku. Sl. 6: Postavljanje PRF membrane preko zamjenske  kosti. Sl. 7: Postavljanje PRF membrane oko slukus formera radi postizanja njene još bolje stabilnosti kao i ostalog augmentacijskog materijala. Sl. 8: Šivenja single sling tehnikom monofilament Naylon koncem radi kasnijeg formiranja mezijalne i distalne papile. Sl. 9: Izgled operativnog polja nakon dva tjedna.  Sl. 10: Izgled definitivne krunice i formiranih papila nakon četiri mjeseca.

ZAKLJUČAK

Kondicioniranjem mekog tkiva privremenim krunama formirane su pseudopapile tako da se ne mora upotrijebiti ružičasta keramika na hibridnom nadomjesku u estetskoj zoni. Stabilnost periimplantnog mekog tkiva svakako je mnogo bolja kada se upotrebljavaju glatki multi-unit abutmenti gdje dolazi do formiranja boljeg mekotkivnog pripoja i smanjene dubine sondiranja sulkusa. Time se postiže stabilan rezultat na duže razdoblje i kada je u pitanju potencijalna sekundarna resorpcija koštanog periimplantog tkiva.

Autor: dr. Dušan Miljuš
Objavljeno u časopisu Dental Tribune Hr. 1-2024.
Plaćeni oglas
Plaćeni oglas

Kontakt

O nama

Dental Media Grupa d.o.o. specijalizirana je marketinška agencija u dentalnoj djelatnosti s jasnom vizijom pružanja kvalitetne i potpune usluge krajem korisniku.
Od 2007. godine nosioci smo franšize vodećeg svjetskog stručnog časopisa Dental Tribune International za Hrvatsku.

Mi smo tu radi vas.

© Sva prava Dental Media Grupa – 2023 | Web dizajn i izrada by Wire |

Prijava za newsletter

* označena polja su obavezna