Oralno zdravlje u EU-u: razlike u financiranju i skrbi
U Europskoj uniji izdaci za liječenje oralnih bolesti iznosili su oko 90 milijardi eura u 2015. godini, treći najveći iznos za nezarazne bolesti nakon dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti.
U gotovo svim državama članicama EU-a medicinsko liječenje i prevencija većinom se financiraju iz javnih izvora, iako su određeni tretmani obično isključeni iz zakonskog zdravstvenog osiguranja. Osobito je stomatološka skrb često samo djelomično uključena u zdravstvene usluge u većini zemalja, što rezultira značajnim troškovima za pojedince koji često predstavljaju zapreku za liječenje. S druge strane, besplatno liječenje može dovesti do savjesnog korištenja zdravstvenim uslugama, ali do smanjenja inicijative u oralnoj skrbi, što rezultira pogoršanjem oralnog zdravlja.
Usporedbom pet europskih zemalja procijenjen je status oralnog zdravlja i javna pokrivenost uslugama za brigu o oralnom zdravlju i njegovu promicanju u Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj i Španjolskoj među djecom/adolescentima i odraslima.
Uključene su 32 zemlje EU-a kako bi se stekao dublji uvid u sljedeća pitanja, nadovezujući se na prethodna istraživanja:
- pokrivenost javnom oralnozdravstvenom zaštitom u smislu broja stanovnika, usluga i troškova
- Status oralnog zdravlja (T-Health Index: temelji se na indeksu karijesa DMFT, ali odražava funkcionalni status tako što zdrave zube ocjenjuje višom ocjenom od zubi s ispunima ili zubi koji nedostaju. U ovom istraživanju zdrav zub je ponderiran s 1, zub s ispunom s 0,2, kariozan zub s 0,1 i zub koji nedostaje s 0.)
Osim toga, utvrđen je parodontološki status s pomoću tri pokazatelja (krvarenje zubnog mesa, zubni kamenac i parodontni džepovi) kao i opskrba protezom za nadomještanje zubi koji nedostaju.
Pouzdani epidemiološki podaci o oralnom zdravlju nisu bili dostupni za 16 zemalja. Podaci iz 11 od 16 preostalih zemalja bili su zastarjeli (od 2000. i stariji) ili nepotpuni. Većina zemalja EU-a stoga je “u mraku” kada je riječ o stomatološkoj skrbi.
Iz navedenog slijedi da je bila moguća usporedba samo pet zemalja za koje su bile dostupne populacijski reprezentativne studije oralnog zdravlja iz prošlog desetljeća s potpunim epidemiološkim podacima uz primjenu standardnih metoda: Belgija, Danska, Njemačka, Nizozemska i Španjolska.
