Istraživanje provedeno na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu o upotrebi antibiotika u dentalnoj medicini pokazuje znatna odstupanja od smjernica za njihovu primjenu. Propisivanje antibiotika u dentalnoj medicini dio je svakodnevne prakse, no njihova prekomjerna i neracionalna upotreba pridonosi globalnom problemu antimikrobne rezistencije. Doktori dentalne medicine u Hrvatskoj propisuju oko 89,2 antibiotika na 1000 stanovnika godišnje, što je znatno više nego u većini europskih zemalja.

 Propisivanje antibiotika u dentalnoj medicini dio je svakodnevne prakse, no njihova prekomjerna i neracionalna upotreba pridonosi globalnom problemu antimikrobne rezistencije. Odontogene i parodontne infekcije najčešći su razlozi za antibiotsku terapiju, koja bi trebala biti samo dodatak kliničkom liječenju. Prema smjernicama, prvi izbor za liječenje odontogenih infekcija je amoksicilin, dok se kod pacijenata alergičnih na penicilin preporučuje klindamicin.

Međutim, u Hrvatskoj se najčešće propisuje antibiotik širokog spektra amoksicilin s klavulanskom kiselinom, koji čini 58,5 % svih antibiotskih recepata u dentalnoj medicini. Ovaj je trend u suprotnosti s međunarodnim smjernicama koje preporučuju uži spektar antibiotika kako bi se smanjila rezistencija. Doktori dentalne medicine u Hrvatskoj propisuju oko 89,2 antibiotika na 1000 stanovnika godišnje, što je znatno više nego u većini europskih zemalja.

U istraživanju koje smo proveli prošle godine, analiza podataka od 2013. do 2023. godine pokazuje porast broja recepata do 2021., nakon čega dolazi do smanjenja 2022. i 2023. godine. Tijekom pandemije bolesti COVID-19 došlo je do povećanja propisivanja antibiotika, posebno azitromicina. U 2023. g. primijećen je nagli pad propisivanja amoksicilina za 28,6 %, dok je propisivanje amoksicilina s klavulanskom kiselinom povećano za 6 %, što sugerira da su doktori dentalne medicine u uvjetima nestašice antibiotika širokog spektra pribjegavali alternativnim rješenjima umjesto primjeni užeg spektra antibiotika.

Usporedba s drugim europskim zemljama pokazuje da Hrvatska ima visok udio propisivanja antibiotika u dentalnoj medicini. U Norveškoj i Švedskoj preferirani antibiotik je fenoksimetilpenicilin (penicilin V), dok većina europskih zemalja, SAD, Kanada i Australija preporučuju amoksicilin kao prvi izbor. U nekim zemljama, poput Srbije i Španjolske, stariji doktori dentalne medicine češće propisuju amoksicilin s klavulanskom kiselinom, dok mlađi uglavnom propisuju amoksicilin.

Razlozi neprikladne upotrebe antibiotika u Hrvatskoj uključuju nedostatak edukacije, percepciju pacijenata, defenzivno propisivanje te odstupanje od smjernica zbog nesigurnosti u kliničkoj procjeni. Neka istraživanja pokazuju da doktori dentalne medicine propisuju antibiotike preventivno, čak i kada nema jasnih indikacija za njihovu primjenu što pridonosi širenju rezistencije.

Potrebne su sustavne mjere kako bi se smanjila neprikladna upotreba antibiotika u dentalnoj medicini. To uključuje kontinuiranu edukaciju doktora dentalne medicine i pacijenata, strožu primjenu smjernica te razvoj nacionalnih strategija za racionalnu uporabu antibiotika. Primjeri Belgije i Švedske pokazuju da suradnja zdravstvenih institucija može značajno smanjiti potrošnju antibiotika u dentalnoj medicini.

Zaključno, analiza pokazuje da su doktori dentalne medicine u Hrvatskoj skloni prekomjernom propisivanju antibiotika širokog spektra, posebice amoksicilina s klavulanskom kiselinom, unatoč smjernicama koje preporučuju propisivanje antibiotika užeg spektra djelovanja. Nestašice antibiotika i pandemija dodatno su utjecale na promjene u propisivanju, no dugoročno rješenje leži u boljoj edukaciji i provođenju mjera za racionalnu primjenu antibiotika u svakodnevnoj stomatološkoj praksi.

Autor: doc. dr. sc. Krešimir Bašić, dr. med. dent., spec. oralne kirurgije

Sveučilište u Zagrebu Stomatološki fakultet   

Katedra za farmakologiju     

 M: basic@sfzg.hr

Objavljeno u časopisu Dental Tribune Hr 1-2025