Kao suvremenim doktorima dentalne medicine poželjno je da nam očuvanje tkiva i vitaliteta zuba bude imperativ u svakodnevnom radu,

 Često nam okruženje u kojem radimo – dostupnost opreme, materijala, tehničara, pa i same mogućnosti i želje pacijenata – onemogućava da budemo minimalno invazivni pri kreiranju svake terapije. Minimalna invazivnost znači korištenje najmanje agresivne metode i alata koji će omogućiti idealan rezultat uz maksimalnu prezervaciju zdravog tkiva. Navedeno iziskuje puno više vremena i truda stomatologa i zubnog tehničara, no daje izvrsne rezultate.

Gubitak vertikalne dimenzije okluzije može nastati zbog parafunkcijskih kretnji uzrokovanih neadekvatnim odnosom zuba, mišića i temporomandibularnog zgloba. Najčešća dijagnoza je bruksizam, odnosno škripanje zubima.

Slika 1: inicijalna situacija kod pacijenta koji je brukser.

Kod pacijenata koji su brukseri zubi su potrošeni, ponegdje gotovo 2/3 volumena zuba nedostaje. Trošenjem cakline, a kasnije i dentina, dolazi do smanjenja vertikalne dimenzije okluzije i donje trećine lica. Problem nastaje funkcijski, ali i estetski. Kako bi se isplanirala adekvatna terapija najprije je napravljen digitalni dizajn osmijeha na platformi Smilecloud, gdje je određen oblik i veličina budućih zuba, prateći arhitekturu gingive, liniju osmijeha, dob pacijenta i sl.

Slika 2: digitalni dizajn osmijeha u Smilecloud-u.

Kad postoji potrošenost zuba koji su u suštini intaktni, tada treba razmišljati samo o nadoknadi izgubljenog tkiva, uz izbjegavanje dodatnog uništavanja cakline i dentina opsežnim brušenjem. Adhezija u caklini najjača je veza koju restaurativni materijal/protetski nadomjestak i zub mogu imati. Razlog tomu je kemijski sastav cakline koja sadrži 96% anorganske tvari, pa je veća površina veze nego u dentinu koji sadrži veći udio vode.

Stoga je u ovom slučaju gdje ima puno preostale cakline odabrana adhezivna tehnika rekonstrukcije uz IPS e.max Press ljuskice, tabletopove i krunice. Prednost staklokeramičkih materijala jest njihova savojna čvrstoća koja je slična caklini.

Po zakonima biomimetike – estetika zuba postiže se uspostavom pravilne funkcije istog, a sve radnje usmjerene su na očuvanje vitaliteta. Kako bi se stvorila dobra funkcija, najprije treba dovesti temporomandibularni zglob u položaj koji relaksira žvačne mišiće i smanjuje napetost. Taj položaj je centrična relacija; mjesto s kojeg bi svaka rekonstrukcija zagriza trebala krenuti

U ovom slučaju pacijent je najprije nosio Kois deprogramator četiri tjedna. Potom je uzet registrat zagriza u CR i otisak obiju čeljusti pomoću kojih je tehničar napravio wax up prema prethodnom digitalnom dizajnu. Wax up je prenesen pacijentu u usta prije započinjanja ikakvih radova kako bi se isprobao zagriz, kretnje (lateralno i prednje vođenje), izgovor slova te kompletan izgled.

Slijedilo je brušenje preko mock up-a, što je omogućilo maksimalnu prezervaciju zubnog tkiva jer se brusi samo onoliko koliko je potrebno za debljinu keramike. Niti jedan zub nije bilo potrebno endodontski liječiti i stavljati kolčić nadogradnje kako bismo dobili bataljke s idealnom retencijom i rezistencijom za krunice jer imamo idealnu adheziju u caklini i bez toga. Dakle, još jedna prednost – zubi su ostali vitalni! Nakon cementiranja protetskog rada pacijent je dobio silikonsku noćnu udlagu koju je poželjno nositi doživotno.

Na posljetku smo stvorili novi osmijeh koji je u skladu s pacijentovim godinama te zadržali njegov identitet.

Aditivna stomatologija nije novina, nego nešto što je aktualno već desetljećima, a napreduje iz dana u dan. Razvojem digitalnih sustava glodanja i printanja otvorena nam je široka lepeza dodatnih mogućnosti da razmišljamo i radimo uz poštovanje postulata minimalno invazivne stomatologije.

Autor: Kristina Majpruz Mraz, dr.med.dent.

Objavljeno u časopisu Dental Tribune Hr. 3-2023.