Plan terapije

Upotrijebljen je Koisov deprogramer kako bi se registrirala centrična relacija i artikulirali modeli u tom položaju. Provedeno je dijagnostičko navoštavanje donjeg luka te je blago povišena vertikalna dimenzija okluzije (VDO) na temelju estetske analize. Očigledna korist povećanja VDO-a bila je i činjenica da bi se tada stvorilo dovoljno prostora za restaurativni materijal bez dodatnog brušenja zubi. Kako bi se potvrdila valjanost isplanirane terapije, izrađen je mock up te je provedena fonetska analiza. Na stražnjim zubima planirani su litij-disilikatni onleji, dok su za prednje zube predviđene direktne kompozitne restauracije.

Restaurativna faza: stražnji zubi

Na donjim stražnjim zubima provedena je minimalno invazivna preparacija, uglavnom samo kako bi se stvorili jasni, vidljivi prijelazi za laboratorijske postupke. Čitava površina preparacije pažljivo je polirana, s iznimkom rubova koji su trebali ostati oštri i očiti za dentalnog tehničara. Kako bi se osigurao dovoljan okluzijski volumen restaurativnog prostora, od smole je izrađen jig na artikuliranim studijskim modelima s povećanim VDO-om i prenesen u usta radi kontrole (slika 10.). Uzeti su otisci i u laboratoriju su izrađeni onleji od litijeva disilikata (IPS e.max, Ivoclar Vivadent) (slika 11.). Tijekom sljedećeg posjeta onleji su isprobani kako bi se provjerila rubna prilagodba i adhezijski cementiralo pod koferdamom (slike 12. do 20.).

Restaurativna faza: prednji zubi

Zubi su očišćeni plavučcem, a incizilom dijelovi su abradirani česticama aluminijeva oksida veličine 50 µm. Na incizalnom vestibularnom rubu preparirana je zaobljena stepenica širine 1 mm s pomoću okruglog dijamantnog svrdla (001-006-2, Olident; slike 21 i 22). Donji prednji zubi bili su zbijeni; prema tome, kliničaru je bilo lakše restaurirati zube bez izolacije koferdamom.
Caklina i dentin jetkani su 38-postotnom ortofosfornom kiselinom 20 sekundi, zatim je na dentin i caklinu pažljivo nanesen adheziv OliBOND (adheziv pete generacije, Olident), ispran vodom, osušenom i polimeriziran svjetlošću u trajanju od 20 sekundi.

Restaurativna faza na prednjim zubima sastojala se od stvaranja vanjskog okvira u koji je apliciran unutarnji sloj kompozita, nakon čega je slijedio završni vanjski sloj. Postupak ne mora biti previše složen da bi se postigao predvidljiv rezultat; potrebni slojevi mogu se dobiti sa samo dvije tube kompozitnog materijala (slika 23.).