Perspektiva koju imamo je da je pred nama cijela nova godina.
Vrijeme je za postavljanje novogodišnjih rezolucija i ciljeva – od kojih se prema statistici realizira oko 1%.
Ako ovdje napravimo jednostavan račun dobiti i gubitka, ne čini se da mudro ulažemo svoju energiju u ishode koji su nam bitni.
Stoga sam ovaj put odlučio krenuti u suprotnom smjeru – prije postavljanja novih ishoda i ciljeva, vrijedi sagledati lekcije koje sam naučio u prošloj godini.
“Uspjeh ostavlja tragove.” – rečenica s predavanja mog mentora i prijatelja, dr. Cyrila Gaillarda, koja se nastanila i mom mentalnom prostoru.
Temeljem tragova uspjeha, znam da imam bitno veće šanse za uspjeh, ako ću ponoviti stvari koje su funkcionirale, a izbjeći stvari koje ne podržavaju moju viziju života.
Evo mojih osobnih lekcija iz prošle godine:
Odmor je jednako važan kao i rad.
Nije mi nikad bio problem raditi, ali mi je bio problem odmarati. Uvijek sam imao grižnju savjesti da mogu još nešto napraviti. Lekcija koju polako učim (jedna od mojih super moći) je da je apsolutno u redu u potpunosti se odmarati i ne raditi ništa da nadoknadnim ono što se mom analitičkom umu čini izgubljeno ili propušteno. Odmor je za pobjednike!
Čitanje je milion puta bolje od “skrolanja” po mobitelu ili gledanja You tube videa u mom slučaju.
Tek sam nedavno osvijestio do kraja “dopaminsku” zamku koju je gotovo nemoguće izbjeći. “Skrolanje” je sustavno napravljeno da ne znamo kada ćemo dobiti sljedeći dopaminski “šut”. I tako skrolamo dok ne naiđemo na “nešto” što izazove novi “šut” dopamina. Kod mene je to nova lekcija za gitaru ili novi način obrade drveta, koji po nekad tražim i po sat vremena. Opravdanje koje sam odlučio demistificirati u ovoj godini i sad vremenski ograničavam svoje vrijeme “potrage” na 10 minuta. Društvene mreže su fantastične za širenje i davanje vrijednosti, ali su strahoviti gutač uzalud utrošenog vremena.
Započni dan šetnjom i odgodi kofein.
Početak dana determinira cijeli dan. Već nekoliko mjeseci koristim ruksak sa 15 kg utega koji je moj glavni alat za trening. Kad izađem ujutro van i krenem u šetnju od 30-45 minuta sa ruksakom na leđima, znam da sam napravio apsolutno najbolje za sebe i svoje zdravlje. Dodatno, direktno izlaganje sunčevom svijetlu rekalibrira moj cirkadiski ciklus i pomaže mi da kvalitetnije spavam, a odgađanje kofeina kojeg popijem kad se vratim iz šetnje, smanjuje moj popodnevni umor.
Spavanje je presudno za kvalitetu života.
Trebalo mi je puno vremena i pokušaja da postignem željenu kvalitetu spavanja i sna. Godinama sam znao ne spavati po cijelu noć od brige što ću i kako ću riješiti probleme koje mi je servirao moj analitički um. Dekodiranje činjenice da problem postoji samo u mom vlastitom umu i da nema nikakve veze sa mnom, je trajalo desetljeće. Traženje formule za uspješan san trajalo je godinama i različito je za svakog od nas. Osobno, idem na spavanje rano i ustajem rano. Odlazim na WC jednom (što je dobro za muškarca u 50-tima) i svi parametri sna koje redovno mjerim su iznad 80% prosjeka. Drugim riječima, dobro spavam.
Najveći uspjeh ne dolazi kroz posao, nego kroz osobni rast.
Nakon što smo završili 4. izdanje naše trodnevne poslovne edukacije “D Business Leadership Summit” u studenom, nisam doživio klasičan energetski krah i prazninu koja uvijek slijedi nakon završetka dugih i zahtjevnih projekata. Bio sam fizički umoran na kraju zadnjeg dana, ali sljedeće sam jutro imao nerazumno veliku količinu energije i inspiracije – i napisao kako će izgledati sljedeća verzija ovog događanja koje ima snagu promijeniti naše živote. Dogodio mi se osobni rast, koji je nemjerljivo jači i snažniji od poslovnog uspjeha.
Loša dijeta će pobijediti i najbolji trening.
Lekcija koju učim godinama. Tek sam nedavno pronašao omjer prehrane i treninga koji za mene odlično funkcionira. Najteže mi je bilo izbaciti čašu vina uz ručak ili večeru, jer sam nakon napornog dana uvijek pronašao opravdanje da je upravo to najbolji način opuštanja. I dalje popijem čašu vina, ali rijetko. Nemam problema sa tjelesnom težinom i njenim održavanjem.
Energija je važniji resurs od vremena.
Zadnjih nekoliko mjeseci nosim uređaj za kontinuirano mjerenje razine šećera u krvi. Nemam dijabetes. Imam problem sa situacijama u kojima imam osjećaj gubitka energije. Pronašao sam i jedan od uzroka – razina šećera u krvi. Naučio sam kako svaki komad hrane koji pojedem generira pad ili rast razine šećera u krvi, odnosno izlučivanje inzulina. Ova tema zahtjeva seriju članaka, ali reći ću samo da je “upravljanje” razinom šećera u krvi, ključno za stanje visoke energije. A životna je energija za mene važnija od vremena.
Ispunjenost.
Najviše me ispunjava i čini sretnim pomaganje drugima. Pronađite što je to što vas ispunjava i čini sretnim.
Pobrojimo svoje blagoslove.
Osjećaj zahvalnosti je najsnažnija emocija i lijek koji posjedujemo, a tako ga malo koristimo. Postavimo zahvalnost u centar svog života i osvjestimo koliko se dobrih ljudi, stvari i događanja već sad nalaze u našem životu.
Samodisciplina.
Samodisciplina je preduvjet slobode. Ona nije dar koji smo dobili rođenjem. Samodisciplina je posljedica snažne dnevne rutine i predstavlja naš temelj. Što ćemo raditi svaki dan je daleko važnije od toga što ćemo napraviti u ovoj godini.
Unutrašnji mir.
Stanje ravnoteže i unutrašnjeg mira je neprocjenjivo i nemjerljivo važnije od materijalnog bogatstva.
Svaka osoba u sebi nosi mudrost.
Na nama je da stvorimo siguran prostor u kojem će naš sugovornik podijeliti svoju mudrost sa nama.
Pregovori su iskustvo odlično za osobni razvoj.
Jedan “NE” u pregovorima je 5 puta jači i važniji od jednog “DA”. Možda je vrijeme da prestanemo trčati za “DA”. Ili da to kažem na drugi način: “Svaki me NE približava konačnom DA.”
Pružanjem prilike sugovorniku da kaže NE, otvaramo prostor sigurnijoj komunikaciji.
Sve je komunikacija i komunikacija je sve.
Jednom kad naučimo ključne elemente komunikacije, sve se pretvara u igru. Svaki je novi razgovor stjecanje novog iskustva i “oštrenja” ove životno važne vještine. Ova vještina ima toliko razina izvrsnosti da je gotovo nemoguće iscrpiti sve mogućnosti u godinama koje su pred nama.
Dualnost.
Na fizičkoj i ljudskoj razini, sve dolazi u vidu dualnosti. Nema tame, bez svijetla. Nema sreće bez tuge.
Ovo je možda i najteža lekcija za savladati, jer kad smo utopljeni u moru tuge, kao što to trenutno prolazi jedna meni izuzetno bliska osoba, naš um ne može ni pojmiti činjenicu da u toj istoj situaciji i tom istom trenutku postoje sreća i radost.
Ako dovoljno otvorimo vlastito srce za ovu spoznaju, prirodno ćemo stvoriti unutarnji balans.
Ovo je vjerojatno i najteža lekcija koju trebamo naučiti.
Dobro nam došla 2024.!
Autor: Siniša Drobnjak
