Bruksizam – stanje koje se odnosi na nevoljno škripanje, stiskanje ili stisnuto držanje zuba, obično dok osoba spava, ali može se javiti i tijekom dana. Ovaj poremećaj može uzrokovati razne probleme, uključujući bol u čeljusti, glavobolje, poremećaje temporomandibularnog zgloba, a ponajviše se očituje u gubitku tvrdih zubnih tkiva. Zubi izgledaju istrošeno, abradirani su, a razina istrošenosti ovisi o snazi stiskanja ili škripanja te trajanju poremećaja. Ljudi koji pate od bruksizma često nisu svjesni svoje navike dok ne razviju neke od simptoma ili dok ih netko drugi ne upozori na zvuk škripanja zuba.
Uzroci bruksizma nisu potpuno razjašnjeni, ali vjeruje se da stres, anksioznost, parafunkcijske kretnje zbog nestabilne okluzije, poremećaji spavanja poput apneje u snu te određeni lijekovi mogu doprinijeti razvoju ove navike.
Sl. 1: Abrazija zuba uzrokovana bruksizmom kod 26-godišnjaka. Sl. 2: Instrumenti i materijali potrebni za izradu direktnih kompozitnih restauracija. Sl. 3: Fotografiranje pacijenta u fotostudiju.
U sljedećem kliničkom slučaju prikazan je 26-godišnjak koji je godinama patio od bruksizma, što ga je dovelo do izrazite abrazije svih zuba u gornjoj i donjoj čeljusti.
Budući da se radi o vrlo mladoj osobi s vitalnim zubima, odlučeno je primijeniti minimalno invazivne metode rekonstrukcije zagriza i poboljšanja estetike osmijeha direktnim kompozitnim restauracijama.
Plan terapije započet je fotografiranjem i digitalnim dizajnom osmijeha. Najprije se dizajniraju prednji zubi koji prate liniju osmijeha, a time onda diktiraju visinu zagriza, odnosno debljinu materijala na distalnim zubima. Kod direktnih kompozitnih restauracija maksimalna debljina materijala može biti 1,5 mm u svakoj čeljusti jer se pri višim vertikalnim dimenzijama moraju oblikovati novi aproksimalni kontakti pa je u tom slučaju pametnije odabrati indirektne restauracije.
-
-
Sl. 4
-
-
Sl. 5
-
-
Sl. 6
-
-
Sl. 7
-
-
Sl.8
Sl. 4: Kois deprogramator u pacijentovim ustima. Sl. 5: Printani plastični modeli wax upa te pripremljeni silikonski ključevi za mock up. Sl. 6: Unos materijala za privremene krunice u silikonski ključ. Sl. 7: Printani model wax upa s pridruženim prozirnim silikonskim ključem. Sl. 8: Obrada prozirnog silikonskog ključa skalpelom 12D.
Obje tehnike uključuju upotrebu prozirnog silikonskog ključa otisnutog na printanom modelu wax upa. Tehnika Chimney izvodi se krutim kompozitom te je odabrana jer se jednostavno primjenjuje uz upotrebu koferdama jer se silikonski ključ može pozicionirati na kompozitnu lopticu zalijepljenu na bukalnu plohu zuba čime ona služi kao stabilizator ključa točno u određenoj poziciji, a da ne sklizne. U protivnom bismo izgubili idealnu morfologiju okluzalne plohe. Također, kruti kompozit lakši je za manipulaciju nego tekući kompozit u injekcijskoj tehnici prilikom uklanjanja viška materijala. Primijenila se metoda pretpolimerizacije kompozita na tri sekunde kako bi se uklonio višak materijala koji se istisne izvan ključa, najčešće u područje aproksimalnih kontakata.
-
-
Sl. 9
-
-
Sl. 10
-
-
Sl. 11
-
-
Sl. 12
-
-
Sl. 13
-
-
Sl. 14
-
-
Sl. 15
-
-
Sl. 16
-
-
Sl. 17
-
-
Sl. 18
Sl. 9: Maleni djelići silikonskog ključa koji odgovaraju pojedinom zubu, tzv. Chimney. Sl. 10: Jetkanje zuba. Sl.11: Nanošenje adheziva. Sl. 12: Polimerizacija adheziva. Sl. 13: Stavljanje kompozita u kalup (chimney). Sl. 14: Završna obrada finirerom. Sl. 15: Zaglađivanje aproksimalnih ploha soflex diskićem. Sl.16: Poliranje grubljom gumicom. Sl. 17: Poliranje finijom gumicom. Sl. 18: Poliranje vunom za sjaj.
Proces izrade direktnih kompozitnih restauracija započeo je mikroabrazijom zuba pjeskarenjem pijeskom aluminijeva oksida. Nakon toga zub se jetkao 30 sekundi, isprao vodom i posušio pusterom. Zatim je nanesen univerzalni adheziv, ispuhan i polimeriziran. Slijedilo je nanošenje tankog sloja kompozitnog materijala u silikonski ključ (chimney) te na okluzalnu plohu zuba. Chimney se potom pritisnuo na plohu zuba pazeći pritom da sjedne točno na stoper kompozitne loptice na bukalnoj plohi. Pretpolimerizacijom omogućeno je uklanjanje viška kompozita, nakon čega je slijedila kompletna polimerizacija tijekom jedne minute.
Na prednjim gornjim i donjim zubima izrađene su kompozitne ljuskice injekcijskom tehnikom. Također uz upotrebu silikonskog ključa u kalup je istisnut tekući kompozit koji je oblikovao nove bukalne, ali i palatinalne plohe zuba.
-
-
Sl. 19
-
-
Sl. 20
Sl. 19: Injektiranje kompozita u prozirni kalup. Sl. 20: Kompozitne ljuskice neposredno nakon izrade.
Usklađivanje idealne okluzije odrađeno je s pomoću deprogramatora Kois koji je držao poziciju centrične relacije u kojoj se selektivno ubrusio svaki kontakt antagonista da bude striktno točkasti. Točkasti kontakti omogućuju mozgu da pozicionira mandibulu točno u određeni položaj, bez neželjenih kliznih parafunkcijskih kretnji. Zamislimo to kao idealan odnos gornje i donje čeljusti kao ključ-brava; zaključana okluzija.
Nakon završenih direktnih restauracija najbitnije je svaki zub savršeno ispolirati. Prilikom poliranja upotrijebljene su polirne gumice različitih abrazivnosti te na kraju vunenim polirerom za dodatan sjaj. Ako si damo vremena i truda za dobro poliranje, rezultati će biti dugotrajni i restauracije postojanije bez pigmentacija.
-
-
Sl. 21
-
-
Sl. 22
-
-
Sl. 23
-
-
Sl. 24
Sl. 21. i 22: Okluzalne plohe gornje i donje čeljusti prije početka terapije. Sl. 23. i 24: Okluzalne plohe gornje i donje čeljusti na kraju terapije.
Pacijent je nakon završenih direktnih restauracija dobio Michigansku udlagu koju do daljnjega nosi tijekom noći. Noćna udlaga uvijek je potrebna nakon protetskog rada, a ponajviše kod bruksera. Služi i za zaštitu restauracija prilikom kretnji koje nisu pod utjecajem ljudske volje dok spavamo te za relaksaciju temporomandibularnog zgloba.
Direktne kompozitne restauracije idealan su izbor kod pacijenata koji su mladi i imaju vitalne zube jer time maksimalno čuvamo tvrda zubna tkiva i produžujemo vijek trajanja samih zuba.
Sl. 25: Fotografija pacijenta prije početka terapije. Sl. 26: Fotografija pacijenta nakon završene terapije. Sl. 27: Intraoralna fotografija nakon završene terapije.
Autor: Kristina Majpruz Mraz, dr. med. dent.
Objavljeno u časopisu Dental Tribune Hr. 1-2024.