Jedna stvar koju sam naučio u proteklih desetak godina jest da udobnost ubija – ili točnije, može u nekim okolnostima. Što nas se više mazi i što nam je udobnije, to nam se proces starenja više prikrada. Kad sam to osvijestio, nasmijao sam se sam sebi jer, kao i velika većina, volim da mi je ugodno i komotno. Naši domovi zimi su vrlo često pretopli, grijanje podešavamo tako da nam bude što udobnije, što naravno u nama trenutačno izaziva sjajan osjećaj. Isto tako i u ljetnim mjesecima. Klimatizacijski uređaji u stanovima, uredima, trgovinama i drugdje podešeni su na vrlo niske temperature u odnosu na stvarne, vanjske vremenske prilike. Ali sve to sprječava naše tijelo i organizam da se prilagode promjenama temperature. Zanimljivo je usporediti današnji standard grijanja i količinu kretanja s praksom naših predaka. Nekada su gorivo za grijanje morali fizički skupljati i cijepati da bi postigli slične Celzije kao mi danas u grijanim prostorima zimi. No, i dalje postoje naselja u krajevima gdje se zime broje po metrima drva.

Većina opće populacije u modernom svijetu sve se manje kreće. Mnogo vremena provodimo u sjedećem položaju, na putu do posla i natrag, većina nas koristi se automobilom ili javnim prijevozom. Sve nabrojano znači da ljudi jako malo hodaju, a o trčanju da i ne govorimo. Time, naravno, tijekom godina gubimo snagu, kondiciju i mišićni tonus.

Pretilost je jedna od velikih pošasti današnjice. To što nam je hrana stalno dostupna, čini da u zoni ugode stalno nešto jedemo i grickamo, što mnoge od nas čini pretjerano uhranjenima. Usto, pretjerano podižemo razinu glukoze i odgovor inzulina, to dovodi do cijelog niza negativnih posljedica po naše zdravlje.

 A sve to skupa neizbježno dovodi do zdravstvenih tegoba kod sve mlađih ljudi te do propadanja tijela i ubrzanog starenja. Do prije 50, 100 ili više godina većina svjetske populacije nije tako živjela. Majka Priroda nije nas kreirala tako da budemo nepokretni, pretili i ovisni o lijekovima. Upravo suprotno.