Autori: doc. Dr. sc. Joško Viskić, doc. dr. sc. Tea Vukušić Rukavina
Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Škola narodnog zdravlja Andrija Štampar, Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatska
Ako nije na fejsu, nije se dogodilo, zar ne? Društvene mreže i online život postali su gotovo jednako važni za svakodnevnu interakciju kao i one licem u lice, a ako pitate milenijalce, onda su i važniji od „stvarnog“ života. Društveni kontakti i interakcije koje se ostvaruju preko društvenih mreža zamjenjuju i nadopunjavaju dio potrebe pojedinca za komunikacijom i samoizražavanjem. Osim dijela privatnog i dio profesionalnog života prebacio se u online okruženje.
Početkom razvoja globalne internetske mreže internetske stranice bile su početno mjesto prikupljanja informacija i jednosmjerne komunikacije profesionalca i korisnika. Razvojem foruma i kasnije blogova komunikacija postaje dvosmjerna, a populacija korisnika se povećava. Pojavljivanjem društvenih mreža dolazi do kulminacije interakcija te s današnjim sveprisutnim globalnim ekonomskim i političkim utjecajem, znanje i informacije široko su dostupni. Stvorila se mogućnost da se jednim tweetom može rušiti milijarde dolara vrijednosti neke kompanije ili valute, interesne skupine preko fejsa utječu na ishode parlamentarnih i predsjedničkih izbora, a pojedinac može unaprijediti ili potpuno uništiti vlastitu karijeru objavama na društvenim mrežama.
Profesionalizam je definiran kao ponašanje u skladu s profesionalnim i etičkim standardima profesije, a u liječničkoj profesiji procjenjuje se u deset komponenti: profesionalna kompetencija, iskrenost u odnosu s pacijentom, povjerljivost u odnosu liječnik – pacijent, održavanje odgovarajućeg odnosa s pacijentom, unaprjeđenje kvalitete zdravstvene skrbi, unaprjeđenje dostupnosti zdravstvene skrbi, pravedna distribucija resursa, znanstveno utemeljeno znanje, održavanje povjerenja u odnosu s pacijentom (sprječavanje sukoba interesa) i profesionalna odgovornost1. Razumijevanje profesionalizma dolazi donekle prirodno tijekom obrazovanja, pogotovo viših razina tijekom fakulteta ili specijalizacije. Promatranjem ponašanja i postupaka starijih ili nadređenih kolega učimo i prihvaćamo etičke, moralne i profesionalne norme. Također dio formalnog obrazovanja posvećen je tom problemu, a na kraju prilikom stjecanja diplome budući doktor dentalne medicine priseže Hipokratovu zakletvu koja simbolizira prelazak u više sfere odgovornosti.
No što ako ne postoji formalna edukacija, ako stariji kolege i nadređeni ne mogu služiti kao primjer?
U tom problemu našla se medicina općenito, a posljedično i dentalna medicina, prvog desetljeća novog milenija kada su se pojavile prve društvene mreže. Mlađa populacija otkrila je i počela upotrebljavati novi društveni medij koji je u potpunosti promijenio način na koji promatramo internet. A kako je to bilo nešto potpuno novo tako nisu postojala društvena pravila ni norme prema kojima bi se pojedinac mogao voditi. Sve šira baza korisnika počela je upotrebljavati društvene mreže.
Uz mlade (koji su u međuvremenu odrasli i postali profesionalci), uključila se i šira (starija) profesionalna populacija te oni najvažniji – pacijenti. Ono što je značajna razlika između stvarnog i digitalnog svijeta je „trajnost otiska“. Sve što napravimo uživo može imati utjecaj samo na krug ljudi koji je tako nešto doživio, eventualno još oni kojima će biti prepričani događaji. Postavljanjem bilo kakvog sadržaja (tekst, slika, video) online takav sadržaj ostaje trajno zabilježen i dostupan je globalno. Digitalni otisak dvosjekli je mač koji nudi mogućnost širenja i primanja pozitivnog utjecaja na prethodno nezamislivim razinama, raznovrsnosti i obuhvatnosti populacija, dok također može negativno i trajno obilježiti pojedinca ili skupinu objavom društveno ili zakonski neprihvatljivog sadržaja.
Nije trebalo dugo da problemi koji su se događali potaknu razmišljanja o novom terminu e-profesionalizam. Cain i sur. su 2009. godine dali prvu definiciju tog pojma kao „stavovi i ponašanja (od kojih se neki mogu odvijati u privatnim okolnostima) koji reflektiraju tradicionalne paradigme profesionalizma, ali kroz digitalne medije”2.
Stvar je zapravo vrlo jednostavna, sve što ne bismo radili na pozornici ispred tisuća ljudi ne treba raditi ni na društvenim mrežama. Jer realno „publika“ kojoj se obraćate veća je i od tisuću, nekad i od sto tisuća, a nekad cijeli svijet gleda.
Profesionalno djelovanje na društvenim mrežama ima brojne prednosti i mane. Prednosti koje se otvaraju su puno šira i dostupnija razmjena informacija. Najbolji primjer je trenutna situacija s globalnom pandemijom bolesti COVID-19 uzrokovane virusom SARS-CoV-2. Nikada nismo bili više fizički udaljeni od drugih kolegica i kolega te razmjene informacija, kongresa i tečajeva, a također raznim vrstama webinara, online edukacije i „zoom“ sastanaka nikad nam informacije i znanje nisu bile dostupnije nego sada. Društvene mreže nude povezivanje i razmjenu znanja globalno, bez obzira na vremenske, jezične i kulturološke barijere. Upotrebom takvih izvora informacija postajemo bolji doktori dentalne medicine, a time smo i profesionalniji.
Također, komunikacija s pacijentima jednostavnija je nego ikad. Edukacijskim tekstualnim, slikovnim ili video sadržajima možemo educirati i pomoći pacijentima bez direktnog kontakta „jedan na jedan“ te time proširiti utjecaj i brzinu širenja kvalitetnih informacija. Javnozdravstvene kampanje također su iznimno uspješne preko društvenih mreža, dopirući do ciljanih skupina može se poboljšati kvaliteta života pacijenata, a nekad i doslovno spasiti im život.
Odličan primjer takvih aktivnosti je i Javnozdravstveni odbor Udruge studenata dentalne medicine Stomatološkog fakulteta u Zagrebu koji svojim aktivnostima na Facebooku i Instagramu promiču brojne akcije, između ostalih i o svjesnosti oralnog zdravlja, parodontne bolesti te karcinomu usne šupljine. Kombiniranjem online i stvarnih aktivnosti postižu se najbolji rezultati.
Moguće je čak pomoći i pri akutnim stanjima savjetima i upućivanjem na samopomoć (koliko god ograničena bila u dentalnoj medicini) te tako ispuniti svoju liječničku dužnost.
Međutim društvene mreže mogu predstavljati i ozbiljne probleme za profesionalnost doktora dentalne medicine. Najčešći problemi događaju se prilikom miješanja privatnog i poslovnog profila, tj. upotrebom jednog otvorenog profila za sve. Tako postavljajući sadržaje koju su prihvatljivi za privatnu sredinu ograničenog broja ljudi izlažemo se riziku gubitku profesionalnog kredibiliteta prema kolegama i pacijentima.
U istraživanju provedenom u sklopu uspostavnog projekta Hrvatske zaklade za znanost UIP-2017-05-2140 projekt „Opasnosti i prednosti društvenih mreža: e-profesionalizam zdravstvenih djelatnika – SMePROF“ istraženi su stavovi studenata i nastavnika MEFZG-a i SFZG-a te su kao neprofesionalno ponašanje navedeni postovi vidno alkoholiziranih pojedinaca, očitih kriminalnih radnji i konzumacije droga.
Utvrđene su interesantne razlike u stavovima između liječnika medicine i dentalne medicine u svezi s objavljivanjem slika i videa pacijenata, bilo s otkrivanjem ili bez otkrivanja identiteta pacijenta. Doktori dentalne medicine, pogotovo studenti, bili su puno manje senzibilizirani na nužnost zaštite privatnosti pacijenata te su takve postove smatrali prihvatljivijima. Svakako da bez znanja i izričitog dopuštenja pacijenta to nije dopušteno te postoje pravne i profesionalne posljedice ako se tih pravila ne pridržavamo.
„Siva zona“ koja je u posljednje vrijeme izbijanjem „afere #medbikini“ doživljava izmjene u stavovima u svezi s „potencijalno neprofesionalnim ponašanjem“ su postovi u kojima se pojedinci ponašaju opušteno u privatnom okruženju – fotografije s plaže u kupaćim kostimima, slike s večera gdje se na stolu ili u ruci nalazi alkohol i sl.
Takve vrste fotografija nekada su se kategorizirale kao potencijalno neprofesionalne, no promjene u društvenim razmišljanjima takve postove sve više smatraju normalnim i prihvatljivim jer su doktori ipak samo ljudi i ne trebaju toliku rigoroznu stegu. Dapače, nekad ih to čini puno prihvatljivijim svojim pacijentima. Ipak to je tanka granica kojom treba mudro kročiti.
Formalnih pravila nema. Hrvatska komora dentalne medicine nije izdala konkretne upute o ponašanju doktora dentalne medicine na društvenim mrežama, vode se stavom da sve što vrijedi u stvarnom svijetu vrijedi i virtualno. Službeni dokument Stomatološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu je u završnim fazama prihvaćanja te je dostupan u vidu „Smjernica za poticanje razvoja e-profesionalizma tijekom studija medicine i dentalne medicine“ grupe autora iz SMePROF profekta koje su objavljene u Medixu i bit će dostupne na internetskim stranicama fakulteta3.
U njima su dobro definirane postojeće upute svjetskih udruženja koji se bave etičnošću i profesionalizmom u biomedicini te prilagođene rezultatima istraživanja dobivenih u projektu. U konačnici trebamo li se bojati društvenih mreža, odgovor je odlučno NE! Svakako treba iskoristiti puni potencijal koji pružaju, uz dozu zdravog razuma i opreza koji bismo primijenili u svakoj situaciji gdje nas gleda veliki broj ljudi.
Literatura:
ABIM Foundation. American Bord of Internal Medicine, ACP-ASIM Foundation. American College of Physicians-American Society of Internal Medicine, European Federation of Internal Medicine. Medical professionalism in the new millennium: a physician charter. AnnIntern Med. 2002;136(3):243-6.
Cain J, Romanelli F. E-professionalism: a new paradigm for a digital age. Currents in Pharmacy Teaching and Learning.2009;1:66–70.
Relić D, Vukušić Rukavina T, Marelić M, Machala Poplašen L, Viskić J, Jokić D, Sedak K. Smjernice za poticanje razvoja e-profesionalizma tijekom studija medicine i dentalne medicine. Medix.2020;144/145(Suppl 3):1-8.
Objavljeno u časopisu Dental Tribune Hr. 2-2021.