U vrlo ranim danima zapadne medicine, općenito o bolesti se govorilo kao posljedici božanske kazne. To je ilustrirano u mnogim grčkim zapisima kao što je Illiad. Hipokrat je ( c460-377 pne) bio poznat i kao otac medicine, koji je razvio racionalnu školsku medicinu, a na temelju njegovog učenja negira se božanska intervencija u razvoju bolesti.

Početci opće medicine i “zubarske” prakse u Rimu opisani su u raspravi De Medicina po Aulusu Cornelius Celsusu ( 14 BC – 37 AD). Stručnjaci su neodlučni da li je Celsus bilo liječnik ili samo dobar informativni pisac. Međutim, on je pružao značajne pojedinosti o vađenju zuba.

Biljni lijekovi koje su koristili Rimljani u stomatologiji mogu se naći u De Materia Medica od Dioskorida Pedanius-a ( prva stoljeća prije Krista). Ovaj rad postao je temelj za farmakologiju do ranih 1800-ih. U navedenom radu se masline smatraju jako korisnim za zube. Ulje divlje masline se preporuča za ispiranje usta, za desni i za tretiranje rana nakon vađenja zubi. Lijekovi za zubobolju uključuju smokve “uzeti na vunenu tkaninu i staviti na bolni zub”  Osim antičkih tekstova o stomatološkoj praksi se jako puno može saznati i iz rada arheologa, naravno.

Prve upotrebe dentalnih nadomjestaka ili mostova dolaze od Etruščana, koji su već 700. pne bili u stanju napraviti dentalne nadomjeske s iznimnom spretnošću. Preci današnjih dentalnih tehničara – etrurski radnici, pravili bi zlatne zube i mostove za žene koje bi tako pokazivale svoje bogatstvo. Neke žene etrurianke imale su uklonjene sjekutiće kako bi im se mogli napraviti zlatni nadomjesci.

Rimljani su naučili zubarske tehnike od Etruščana, a postoji i nekoliko referenci i zapisa o zubnim nadomjescima u rimskoj književnosti. Na primjer Horace ( 65-8 BC) pisao je u jednoj o svojih satira u kojoj vještica  Canidia trči toliko brzo da joj iz usta padne njezina proteza.

Dental Tribune Hrvatska – Zanimljivosti