Nakon niza opsežnih intervjua, 1994. sam dobio posao u jednoj od najvećih međunarodnih korporacija. Kao novi zaposlenik htio sam opravdati povjerenje koje su mi ukazali.

Sjećam se svog prvog radnog dana i odlaska na posao. Nisam se baš naspavao noć prije od uzbuđenja, ustao sam se prije nego što je sat zazvonio, pojeo doručak i krenuo prema uredu pola sata ranije, da ne zakasnim.

S vremenom sam sa sve manje entuzijazma odlazio na posao, ustajanje ujutro je postalo sve teže i kretao sam prema uredu u zadnji tren. Nakon nepune dvije godine dao sam otkaz i pokrenuo vlastitu tvrtku.

Što je uzrokovalo moj postepeni gubitak entuzijazma, želje za dokazivanjem i napredovanjem u struci?

Jedna riječ: Kultura!

Kultura te tvrtke me je kroz vrijeme naučila što je prihvatljivo i normalno, koja su pravila igre i minimalni napor koji trebam uložiti da “preživim” u tom kolektivu. Prilagodio sam se okolini i postao jedan od zaposlenika koji je prihvatio nepisanu kulturu tvrtke.

Kultura nije vizija i misija – to su ideali, najčešće samo lijepo uokvirene izjave koje vise na zidovima. Kultura je kako se odnosimo jedni prema drugima, kako razgovaramo jedni s drugima, vjerujemo li jedni drugima i kako rješavamo međusobne nesporazume.

U mojoj viziji poslovanja (s kojom se ne morate nužno i složiti), kultura je odgovornost, mjerljivost poduzetih aktivnosti i ostvarenih ishoda, fokus na rješenje umjesto na problem, direktna komunikacija bez uljepšavanja, ali i ljubaznost, prihvaćanje, uvažavanje i zahvalnost.

Problem je u tome što je kultura koju trenutno možda imate u svojoj tvrtki, nije ona koju ste svjesno stvarali. Najčešće je ona posljedica toleriranja zbog nedostatka hrabrosti da se suočimo sa stvarnim problemima, ogovaranjima, izgovorima, optuživanjima, odugovlačenjima, promašenim rokovima, stalnim kašnjenjima, nepripremljenim sastancima, mediokritetima i izbjegavanjem odgovornosti.

Stvaranje kulture nije jednokratni napor koji će rezultirati dokumentom koji više nitko neće izvaditi iz ladice i pročitati.

Kultura je stalna kampanja i neprekinuti dijalog o “našim” Pravilima igra i o tome kako mi to radimo. Pravila igre definiraju granice i preporuke, tako da svi znaju kako se ponašati, kako komunicirati i kako se odnositi jedni prema drugima.

Nezainteresirani i neproduktivni zaposlenik je gotovo sigurno “proizvod” toksične kulture i lošeg vodstva. Rezultat je loš odnos prema kupcu i gubitak prihoda.

Ili riječima legendarnog Petera Druckera: “Kultura će uvijek pojesti strategiju za doručak!”

Autor: Siniša Drobnjak, dipl. Ing.