Vjerojatno ćemo se složiti da dentalna medicina nije ekološki najprihvatljivija profesija. Samo uzmite u obzir količinu materijala za jednokratnu upotrebu kao što su plastične čaše i sisaljke, pregače, navlake, gumena plahtica, sadra, i, naravno, osobna zaštitna oprema. Možemo razmotriti korake u tipičnom analognom tijeku izrade indirektnog nadomjeska, npr. krunice. Uzimamo otisak, pakiramo u kutiju, šaljemo dostavnim vozilom u laboratorij gdje se izlijeva model, krunica se izrađuje i šalje natrag u kliniku, opet dostavnim vozilom. Je li to ekološki održivo?

Danas na raspolaganju imamo alate koji mogu optimizirati tijek rada i utjecaj na okoliš. Evolucija digitalne dentalne medicine imala je značajan utjecaj na stomatološku profesiju. Digitalni intraoralni otisci poboljšali su učinkovitost i preciznost te optimizirali klinički tijek rada. Ali što je s održivošću? Je li uzimanje analognog otiska i njegovo slanje vozilom u laboratorij štetnije za okoliš od slanja datoteke digitalnim putem? Kakav utjecaj digitalni dizajn ima na održivost? Osim otisaka, modela, međučeljusnih registrata i artikulatora u digitalnom tijeku izrade protetskog rada također se mora uzeti u obzir i skladištenje modela. To zahtijeva fizički prostor. Digitalni dizajn ima potpuno drugačiji tijek rada jer omogućuje snimanje slika, pohranu u oblaku, vizualizaciju i planiranje na zaslonu računala, a sve to na daljinu. Također omogućuje jednostavan pristup za modifikacije i preradu dizajna.

Promijenio se i sam proizvodni proces. U početku je lijevanje zahtijevalo ulaganje, topljenje i opsežnu obradu. Za razliku od toga, glodanje pruža točan i predvidljiv tijek rada. Uz to, aditivna proizvodnja ili 3D ispis omogućuju točnu i učinkovitu obradu prije svega polimera i metala. Ovim pristupom može se stvoriti bilo koja geometrija uz vrhunsku točnost i poboljšanu održivost. Recentna istraživanja potvrdila su da je aditivna proizvodnja održivija od konvencionalnih putova izrade.

Međutim, ako se teži poboljšanoj održivosti dentalne medicine, treba razmotriti cjelokupnu sliku. Važno je razmotriti klinički tijek rada i procijeniti kako se održivost može poboljšati bez ugrožavanja standarda skrbi za pacijente, razumjeti i slijediti osnove i principe digitalne dentalne medicine, biti znatiželjan i istraživati nove tehnologije, ali i biti kritičan. U nekim slučajevima treba razmisliti o hibridnom tijeku rada kombinirajući najbolje aspekte analognog i digitalnog procesa. Neselektivnom izradom kirurških vodilica koje se na kraju ne upotrebljavaju ili 3D ispisanih dijagnostičkih modela iz marketinških razloga nepotrebno se utječe na okoliš, a da se ne spominje gubitak vremena i novca.

Digitalna tehnologija snažan je alat koji može pomoći da dentalna medicina postane održivija, ali je važno da korisnik razumije njezine primjene i ograničenja u kliničkom okruženju. Na kraju krajeva, ona nudi samo još jedan set alata u armamentariju kliničara, a oni moraju znati koji alat upotrijebiti i kada.

Izv. prof. dr. sc. Slađana Milardović, dr. med. dent. spec. stom. prot.